Nakon izvanrednog prvog toma Sage o Rigantima, romana Mač u Oluji, Gemel nas odvodi nekih dvadesetak godina u budućnost. Kao što to obično biva, smena generacija nije prošla nezapaženo i bez određenih posledica.
NADA
Glupo dete, dobra dela i takva ljubav nikada nisu uzalud! To hrani svet. Poput kamena koji padne u jezero, šalje talase u svim pravcima. Inspiriše druge i tako uzvisuju duh.
Rado se kao čitaoci sećamo Konavara, jednog od najupečatljivijih heroja u fantastici. Svojim do tada neviđenim junaštvom ujedinio je pet velikih rigantskih plemena pod jednim barjakom, a uspeo je čak i da pridobije ljubav božanskih bića, šeja. Međutim, junaštvo mora uzeti i svoj danak.
Bejn, duhovnog imena Ponoćni Soko, je Konavarovo jedino, vanbračno dete, i odrastao je samo s majkom, dok se Konavar čitavog života pravio da ga ne poznaje. Praznina je sveprisutna. Majka napušta ovaj svet vrlo rano, Konavar ga izbegava po svaku cenu, a rodbina i sunarodnici oponašaju svaki Konavarov korak. Oštrog uma, spretan i snažan, ali bez ikakve ljubavi i podrške tokom života, stasava u ogorčenog i agresivnog mladića.
Uprkos situaciji, Bejn će po ko zna koji put dokazati da iver ne pada daleko od klade, pokazavši junaštvo, istrajnost i snagu duha kojima će možda nadmašiti i samog oca. U svojoj ličnoj borbi za pripadnost koja mu je toliko potrebna, prolaziće kroz nadljudske izazove i iskušenja, padaće i ponovo će ustajati, sa nadom kao glavim pokretačem.
Iako se roman dešava jednu čitavu generaciju nakon svog prethodnika, Gemel će vrlo vešto razrešiti određene zaplete, nedoumice i životne priče svih likova iz Mača u Oluji, iako će svi oni u Ponoćnom Sokolu biti mahom sporedni likovi, pa čak i sam Konavar. Na samom početku čitanja romana, ovaj vremenski skok mi je bio jako sumnjiv i odbojan, međutim razuveren sam već na početku sledećeg poglavlja.
HLEBA I IGARA
Briga vas što porobljavate čitava plemena, koljete ljude i donosite rat i uništenje u sve zemlje oko vas. Ali prizor penisa vam je uvredljiv i ne pominjete pišanje. Je l’ to civilizacija? Rat, ubijanje i klanje su vredni poštovanja, ali nagog čoveka će bičevati?
Dok su u Maču u Oluji rigantska brda i zeleni pašnjaci glavno mesto radnje, u Ponoćnom Sokolu ćemo se na duže vreme preseliti na sive, hladne ploče Kamena, najveće i najnaprednije svetske imperije. Saznaćemo malo više o „civilizovanom“ načinu života, njihovim vrednostima i uverenjima.
Pored nade kao glavnog motiva kod Bejna i Riganata, dekadencija civilizacije u Kamenu predstavljaće nadi direktno suprotstavljeni motiv: korumpirana vlast, vladari željni moći, gladijatorske bitke do smrti kojima se narodu skreće pažnja sa gorućih pitanja, donošenje rata i uništenja pod parolom demokratije i civilizacije (zvuči poznato?). Gemel će na toliko otvoren i očigledan način kritikovati Kamen, samim tim i čitavo današnje vreme u kojem živimo, da bi neki možda rekli da preteruje – ipak je civilizacija donela nebrojeno napredaka u krucijalnim poljima poput medicine, trgovine, zemljoradnje – ali je civilizacija itekako otrovna po svoj narod i okruženje ukoliko je vođena od strane pogrešnog čoveka, i na širem planu može biti itekako destruktivna.
Možda glavna razlika između Mača i Sokola jeste upravo u toj kritici društva i dekadenciji, koji će biti sveprisutni tokom Bejnovih putovanja, a nije ih bilo toliko tokom Konavarovih avantura, koliko god da mu je teško bilo tokom njih. Ova razlika u tonu i atmosferi između ova dva romana je sasvim očekivana, jer Kon je ipak odrastao uz porodicu koja je, iako često disfunkcionalna, bila ispunjena ljubavlju i pažnjom, dok je Bejn u potpunosti prepušten samom sebi i sopstvenim zapažanjima. Ali mu zapažanja neće biti ništa manje vredna niti manje promišljena zbog te činjenice.
ZAKLJUČAK
Spojivši se s njima kako bi im iscelila rane, dotakla im je i duše. Mnogi od razbojnika su bili mračni i izopačeni ljudi, pa ipak, tog dana se neka jarka iskra pojavila u njima. Pitala se hoće li se iskre razgoreti, a svetlo u njima rasplamsati, ili će brzo zgasnuti ne promenivši mnogo razbojnike.
Gemel još jednom dokazuje svojom jedinstvenom spisateljskom formulom da prosta, neki bi rekli i štura forma može da bude snažnija od epske, poetske naracije. Koristeći sekiru umesto spisateljskog pera, precizno će seći priču na jednake komade, koje će slagati zajedno sa komadima iz prethodnog dela, gradeći siguran krov i utočište za sve ljubitelje fantastike.
U današnje doba u kojem grimdark kao žanr vlada u fantastici, Ponoćni Soko će, uprkos svom nazivu i mračnim događajima, čitaocima doneti prve zrake jutra i novog početka, koji su nam, naročito danas, prekopotrebni.
Čarobna knjiga: https://carobnaknjiga.rs/ponocni-soko