Esteban Maroto je španski strip umetnik, kod naše publike možda najpoznatiji po skorijim Bonelli radovima (Brendon i Dampyr), i Crvenoj Sonji. Međutim, Maroto ima mnogo (mnooogo!) decenija rada iza sebe, tako da ćete njegovo ime videti i u brojnim DC i Marvel izdanjima. Tu je naravno i čuveni horor magazin izdavač Warren za koji je Maroto radio preko 50 epizoda Vampirelle, kao i dvadesetak epizoda magazina Creepy.
Pred nama je strip adaptacija Lavkraftove tri priče (Bezimeni grad, Festival, Zov Ktulua), međutim, i sama ova adaptacija ima svoju zanimljivu pozadinsku priču koje ćemo se dotaći pre nego što pređemo na njen sadržaj. Pre nešto više od 30 godina, Marotu su ove tri priče naručene od strane jednog izdavača koji je bankrotirao ubrzo nakon što im je predao originale. Originali su (naravno), zauvek izgubljeni, a priče mu se kasnije pojavljuju, bez njegovog znanja, u nekoliko strip revija i časopisa. Priče su mu čak prešle preko okeana i dobile zasebno izdanje 2000. godine u SAD-u, ponovo, bez njegovog znanja. Par godina kasnije, jednog zloslutnog dana, Maroto spašava lične arhive iz požara i pronalazi nacrte svojih Lavkraft adaptacija, i odlučuje da ih doradi i konačno izda 2016. godine, pod sopstvenim uslovima i sopstvenim imenom.
E sada kada sam vas zasuo zanimljivostima, možemo da pređemo na sam strip.
LAVKRAFT U MALOM

Za vas kojima nisu poznate tri priče koje ova adaptacija obrađuje, bave se Ktulu mitosom, skupom priča o ljudima koji su svedočili postojanju kosmičkih entiteta na Zemlji, sa Ktuluom kao vrhovnim entitetom. Zapravo, Zov Ktulua je prva objavljena Lavkraftova priča iz ovog univerzuma. Glavni motiv svih priča je pre svega istraživanje okultnog, zabranjenog i nepoznatog, a zatim posledice naučnih otkrića po bezbednost čovečanstva. Skup ovih motiva izrodio je potpuno novi podžanr književnog horora, takozvani lavkraftovski horor.
Priznajem, ne volim Lavkrafta. Čovek je hodajući epitet, zapravo trčeći. Tempo naracije mu je toliko brz, a stil toliko deskriptivan, da me guši. Međutim, našao se gospodin Maroto koji je bukvalno „sažvakao“ Lavkraftove tri priče i proveo nas kroz njih držeći nas za ruku. Izvukao je najbitnije citate iz svake priče i oko njih formirao crteže, o kojima ćemo malo kasnije.
Svaku od te tri priče je pojednostavio do te mere, da imaju vrlo jasno definisane uvode, razrade, i zaključke – školski. Meni je ovo jako prijalo, jer sam isprva očekivao pomenuto lavkraftovsko natezanje, međutim dobio sam vrlo jasnu i pitku priču kroz koju se, koliko god jeziva bila, lako prolazi. Zapravo, Maroto je toliko dobro odabrao citate koje će iskoristiti za ovu adaptaciju, da se priče mogu čitati i samo u tekstualnom formatu, bez ikakvog pratećeg crteža. Iz ovog razloga, strip adaptacija Zov Ktulua je istinski Lavkraft u malom.
SLOBODNA INTERPRETACIJA

Potpuno suprotno sopstvenom stilu, Lavkraft nikada nije zaista fizički opisao pedesetak kosmičkih entiteta kojima je podario život u svojim radovima, pa čak ni Ktulua. Paradoksalno, postoji na hiljade vizuelnih interpretacija Lavkraftovih bića od strane hiljade i hiljade umetnika, a Lavkraftov univerzum i dan-danas, osamdesetak godina nakon njegove smrti, broji milione obožavaoca.
Lavkraftova tajna leži u nepojmljivom, koje je inspirisalo toliko umetnika i čitalaca. Da stvar bude još primamljivija – pokušajte da pojmite nepojmljivo, i poludećete, poput brojnih likova iz njegovih priča. U ovom smislu, Maroto je odradio maestralan posao, i sastavio najnepojmljivija (da, izmislio sam reč) stvorenja. Vidimo mi čeljusti, pipke, oči, prste, sluz, rogove, ali kada se to sve sastavi, ništa nema smisla. Ono što vidimo je zapravo efekat koji ova stvorenja imaju na likove koji ih ugledaju u istinskoj formi, kojima radozlanost nije dala mira – što je generalno odlika čoveka, pa i nas kao čitalaca.
Maroto je, poput samog Lavkrafta, ostavio opise kosmičkih entiteta slobodnoj interpretaciji čitalaca, iako ih je nacrtao. A za to je stvarno potreban talenat.
ZAKLJUČAK
Kao antifan Lavkrafta, 100% odobravam ovu adaptaciju, a istinski fanovi Lavkrafta će je verovatno još više ceniti. Bavi se isključivo suštinom njegovog pisanja, ne gubi na lavkraftovskom tempu, a vizuelna reprezentacija sveta i kosmičkih entiteta, koliko god na prvi pogled nespretno delovala, baš zbog toga pogađa pravo u centar.
Makondo: https://www.makondo.rs/