Sledi nekoliko informacija ukoliko želite da se pripremite za TV Slagalicu.
Svima nam je poznata priča o klinastom pismu kojim je, na glinenim tablama, napisan ep o Gilgamešu. 12 tabli pronađeno je 1853. godine na teritoriji današnjeg Iraka, pod ruševinama biblioteke asirskog vladara Ašurbanipala, i važe za najstarije sačuvano književno delo. Od 1853. do danas, table su stalno menjale mesto i vlasnike, te ih tako danas možemo naći po celom svetu – u Britaniji, Americi, Iraku (iz kog je tabla ukradena 1991. a konačno vraćena u decembru 2021. godine).
Gde god se sve table danas nalazile, trenutak kada su pronađene zauvek je promenio način na koji gledamo književnost i istoriju uopšte. Naime, zaostavštine ovog sumerskog epa mogu se videti u mitologijama i književnosti raznih kasnijih civilizacija, a čak i u samoj bibliji. Prosto ne možete a da ne osetite neku vrstu poniznosti i poštovanja dok u ruci držite prepev dela starog 4000 godina, koji je pritom odredio dalji razvoj civilizacije, religije i književnosti.
GILGAMEŠ, ČOVEK BOLA I RADOSTI
Gilgameš je vladar drevnog grada Uruka, trećinu čovek, a dve trećine božanstvo. Poseduje znanja, veštine i snagu kojima nijedan živ čovek nije dorastao i ne ustručava se da to na krajnje sebičan način demonstrira pred narodom. U očima svog naroda je tiranin, i oni se okreću pravim božanstvima i mole ih za pomoć, a božanstva im odgovaraju na molitve. Od blata kreiraju Enkidua, čoveka nalik Gilgamešu po snazi, divljaka iz stepe kojeg su životinje odgajile, koji će mu se suprotstaviti. Njih dvojica nakon velike borbe sklapaju još veće, neraskidivo prijateljstvo i upuštaju se u nekoliko avantura gde će Gilgamešova snaga dostići vrhunac, a zatim tragično opasti kada se suoči sa gubitkom i sopstvenom smrtnošću.
Gilgameš je čovek bola i radosti, ali svakako više bola. Bola koji je drugima prouzrokovao, bola koji mu je prouzrokovan, ali i bola koji je prouzrokovao samom sebi kako bi neuspešno došao do besmrtnosti za kojom je toliko tragao.
UNIVERZALNI MOTIVI
Najstarije sačuvano književno delo obiluje motivima i simbolima koji se koriste i dan-danas u književnosti, navešću najvažnije.
- Dvojnost – Katkad u vidu dve strane koje se međusobno dopunjuju i čine jednu celinu, a katkad kao suprotstavljene strane i kontrast, dvojnost je jedan od glavnih motiva koji će se ponavljati tokom epa.
- Iskušenje – Sam Enkidu, čovek odgajan u prirodi od strane životinja, podleže iskušenju ženskog tela i zbog toga se pridružuje civilizaciji. Gilgameš će nakon brojnih iskušenja konačno izgubiti sve.
- Pročišćenje – Iliti krštenje. Gilgameš i svi bogovi prolaze kroz neku vrstu krštenja, inicijacije, svaki put kada treba da učine neko veliko delo. To rade obično tako što operu ruke, ili se potope celi u vodu.
- Samospoznaja – Predstavlja emotivni vrhunac čitavog Gilgamešovog putovanja i tu ćemo ga prvi put upoznati kao biće od krvi i mesa, tužnog, iscrpljenog, usamljenog.
- Neminovnost – patnje, slabosti, starosti, smrti. Gilgameš u izvanrednoj katarzi kontemplira o poenti života i neminovnostima koje taj život donosi, ali i odnosi. Sam Gilgameš donosi (za njega) nekonvencionalnu odluku u nameri da očuva čovečanstvo, ali zbog sujete bogova ne uspeva. Kao kontrateža, vremenom postaje mudriji i voljen od strane svog naroda.
ZAKLJUČAK
O Gilgamešu možete sa uživanjem čitati na dva načina – analizirajući ga iz književno-istorijskog aspekta, ali i prateći samu priču koja je po svojoj strukturi maltene nepromenjena u odnosu na modernu književnost, a naročito fantastičnu.
Zamišljen kao krajnje pesimističan ep o bezuspešnoj borbi protiv sudbine, Gilgameš je ipak ugledao svetlo na kraju tunela i dostigao pravu besmrtnost – svoju i svog naroda.
Sama činjenica da ja danas, nakon više od 4000 godina, uživam u ovom epu i naširoko ispredam o njemu, govori dovoljno.